Krenuli su upisi u Akademiju Liderstva!
U outdoor krugovima, "oprema" je bez sumnje tema broj jedan. Iako tehnički ne čini samu bazu preživljavanja, po svojoj se važnosti nalazi na samom vrhu piramide. Zašto smo toliko fascinirani alatima koje nosimo u prirodu?
Naša priča s opremom počela je još u prapovijesti. Onog trenutka kada su naši "dlakavi preci" počeli koristiti mozak za izradu prvih kamenih sjekira, započela je evolucija preživljavanja. Otkriće vatre i izrada prve odjeće nisu bili samo modni krik, već spasonosni izumi koji su u surovim uvjetima značili razliku između života i smrti.
Danas živimo u doba vrhunca te evolucije, ali i jedne nove ovisnosti. Toliko smo se udaljili od majke prirode da običan, bezazlen izlet bez adekvatne opreme vrlo brzo može prerasti u ozbiljnu noćnu moru.
Kroz dugogodišnje iskustvo instruktora preživljavanja, vidio sam sve oblike ovisnosti o opremi. Kod nekih ona graniči s ludošću. Iz straha koji proizlazi iz neznanja, ljudi su spremni nositi desetke kilograma nepotrebnog tereta – u njihovim ogromnim ruksacima nalazi se doslovno "civilizacija u malome".
I znate što? U tome nema ništa loše. Osim bolnih leđa, to je prirodan put rasta svakog pojedinca koji tek ulazi u svijet outdoora.
Priznat ću vam nešto: ponekad i sam kršim prvo pravilo preživljavanja – pravilo samodostatnosti. Znajući da u grupi uvijek imam nekoga tko nosi "sve i svašta", dopustim si luksuz minimalizma. Postanem ovisan o tuđoj ovisnosti, oslanjajući se na sadržaj prijateljevog ruksaka. No, to je privilegija koja dolazi tek s godinama provedenim na terenu.
Činjenica je jasna: moderan čovjek nikada nije bio ovoliko odvojen od prirode. Naš svijet su veliki gradovi, asfalt i brze ceste koje su postale barijera u razumijevanju prirodnih zakonitosti. Ta je otuđenost tolika da svaki korak "u nepoznato" za modernog čovjeka zapravo predstavlja potencijalnu situaciju preživljavanja.
Kako premostiti taj jaz? Odgovor se često traži u opremi.
Da bismo imali potpunu kontrolu nad divljinom, potrebne su godine učenja i iskustva. Svjestan vlastitih manjkavosti, moderan čovjek često pokušava opremom kompenzirati ono što mu nedostaje u glavi i rukama.
No, tu leži zamka. Biti samodostatan putem opreme ne znači kupiti najskuplji gadget s reklame, već prilagoditi opremu vlastitim vještinama:
Beskorisni alati: Nema nikakvog smisla nositi sjekiru ako nikada niste naučili kako njome sigurno rukovati.
Opasne zablude: Klasičan primjer je zmijski protuotrov (anti-viperin). Njegovo nošenje bez medicinskog znanja je apsurdno – nepravilna primjena može biti opasnija od samog ugriza, a pogrešno skladištenje ga čini potpuno beskorisnim.
Zlatno pravilo: Oprema mora biti u službi realizacije vašeg znanja, a ne njegova zamjena.
Osim znanju, oprema se mora prilagoditi i terenu. Iako zvuči logično, u praksi često vidimo ekstreme. Nositi tešku alpinističku opremu dok hodate po pustinjskom pijesku nije samo naporno, već i apsurdno. Svaki gram u ruksaku mora imati svoju svrhu u kontekstu okruženja u koje idete.
Kada se nađete sami u planini i shvatite da ste skrenuli s puta, kvalitetna i adekvatna oprema koju znate koristiti je ono što razdvaja "bezazleno gubljenje" od "borbe za život".
U takvim trenucima, vaša samodostatnost počiva na ruksaku. Ako razumijete osnove svoje opreme i njezinu maksimalnu iskoristivost, potreba za improvizacijom i dubokim poznavanjem prirode svodi se na minimum. Upravo zato, prije nego što krenete, naučite osnove – jer u divljini vaš najbolji alat nije onaj koji najviše košta, već onaj s kojim znate što radite.
Većina nas posjeduje, ili planira nabaviti, onaj mali preklopni alat poznat kao multi-tool. Njegov planetarni uspjeh ne leži u tome što je najbolji nož ili najbolja kliješta na svijetu, već u jednoj riječi: multikorisnost. Ideja da u jednom džepu nosite cijelu kutiju alata je neodoljiva.
Upravo je to princip kojem trebate težiti pri slaganju cijele vaše outdoor opreme: jedna stvar s mnogo primjena.
Ako ruksak organizirate po ovom principu, u njemu ćete završiti s jedva desetak artikala, ali onih koji pokrivaju stotine situacija. Takav, znalački ispunjen ruksak, bez problema će konkurirati onom ogromnom, preteškom teretu koji na leđima nosi vaš neiskusni prijatelj.
Uzmimo za primjer kuhalo. Većina nosi standardna plinska kuhala – praktična su, ali imaju samo jednu svrhu: kuhanje. Ako se pokvari ventil, nosite beskoristan komad metala i plin koji vam ničemu drugom ne služi.
S druge strane, švedsko alkoholno kuhalo je remek-djelo multikorisnosti:
Nepokvarivo je: Nema ventila, nema mehanizama. Možete ga napraviti čak i od limenke i čavla ako zatreba.
Gorivo je saveznik: Za razliku od plina, etilni alkohol kojim punite kuhalo možete koristiti za:
Paljenje vatre u teškim uvjetima.
Dezinfekciju rana.
Uklanjanje krpelja i nametnika.
Obradu i modeliranje kože.
Primjera je bezbroj, a iskusni "outdooraši" o njima mogu pisati knjige:
Plitka tava s čvrstom drškom: Alat za kuhanje koji u sekundi postaje lopata za kopanje kanala oko šatora.
Poncho kabanica: Vaša zaštita od kiše, koja se lako pretvara u krov (tarp) ili viseću ležaljku (hammock).
Vreće za smeće: Pravi "švicarski nož" među opremom – od njih radite izolaciju, improvizirano suho odijelo ili spremnik za vodu.
Želite li provjeriti koliko vam je oprema stvarno korisna? Primijenite metodu koju koriste pripadnici elitnog SAS-a. Nakon povratka s terena, ispraznite ruksak na pod i podijelite stvari na tri hrpe:
Hrpa A: Stvari koje ste koristili stalno.
Hrpa B: Stvari koje ste koristili povremeno.
Hrpa C: Stvari koje niste ni dotaknuli.
Sljedeći put ponesite samo prvu hrpu! Zatim razmislite kako ti predmeti iz prve hrpe mogu zadovoljiti još više vaših potreba.
Zapamtite zlatno pravilo: Što više znanja imate u glavi, to manje tereta morate nositi na leđima. Reduciranje opreme nije samo olakšanje za vaša leđa, već dokaz vašeg rasta kao preživljavača.
Često čujem rečenice poput: „Vidi ovaj ruksak, platio sam ga samo par eura“, „Trenutno sam kratak s lovom, pa ću uzeti ovu kinesku kopiju“ ili „Našao sam ovo polovno od vojske, staro je, ali valjda je to to.“
Budimo iskreni: ako planirate šetnju po označenoj stazi, kilometar od auta, slobodno obujte i kartonske gojzerice. Ali ovdje ne pričamo o šetnji. Pričamo o realnom preživljavanju, ekstremnom outdooru i treninzima gdje vaša oprema mora raditi kada sve ostalo zakaže.
U situaciji gdje vam život ovisi o onome što nosite na leđima – štednja je kockanje.
Vidio sam previše situacija u kojima oprema, dovedena do ruba izdržljivosti, jednostavno otkaže. Ruksaci zvučnih imena kojima pucaju šavovi, cipele kojima se odljepljuju džonovi usred ničega, jakne kojima pucaju patentni zatvarači... Bilo bi smiješno da nije tragično.
Zamislite scenu: promrzli ste, umorni, na granici pothlađivanja usred snježne mećave. Pokušavate zakopčati jaknu, a patent vam ostane u ruci. Ili onaj "super jeftini" ruksak koji se na vašim leđima klati kao ljuljačka, pretvarajući svaki korak u nesnosnu bol u koljenima. U tom trenutku, psovat ćete dan kada ste odlučili "uštedjeti".
Moj savjet je jednostavan: preferirajte profesionalnu opremu.
Ekstremni sportovi: Oprema dizajnirana za alpinizam i ekspedicije gdje nema mjesta pogrešci.
Vojni krugovi: Ali isključivo oprema rezervirana za specijalne postrojbe. To je jedina oprema koja je prošla "hard testove" u najgorim mogućim uvjetima na svijetu.
Ako si ne možete priuštiti vrhunsku opremu, onda ono što imate morate podvrgnuti brutalnim testovima prije nego krenete u bespuća.
Moj omiljeni test promoćivosti? Obucite kompletnu opremu i tuširajte se 10 minuta. Bolje da saznate da jakna pušta vodu u kupaonici, nego na -10°C u planini.
Upoznajte se sa svojom opremom. Stvorite iskustvo s njom dok ste na sigurnom. U ekstremnoj situaciji nećete imati vremena za učenje. Vaš uspjeh, pa i sam život, može ovisiti isključivo o tom ruksaku, tim cipelama i tom nožu. Neka budu vrijedni vašeg povjerenja.
Uvjek punite ruksak na isti način: važna oprema na dohvat ruke, manje važna na dno, ali poštujući pravilo raspoređivanja težine tako da teže predmete rasporedite uvijek blizu ramena i leđa.
Slažemo li ruksak na uvjek isti način, stvoriti ćemo pravilan protokol ponašanja; i u najvećem mraku prvim pokušajem izvući ćemo iz ruksaka baš ono što nam je neophodno. Dobro je trenirati već kod kuće u mraku brzo izvlačenje pojedinih elemenata iz ruksaka.
U vlastitoj opremi koju koristim na terenu nema predmeta koji nije isproban pod raznim uvjetima, te prepravljen, ispravljen, poboljšan i tako prilagođen vlastitoj potrebi. Sva oprema se može i mora modificirati i prepravljati ali bez da se kompromitira njena sigurnost i funkcionalnost.