Zaboravite na trenutak na alate preživljavanja, signalne rakete i prvu pomoć. Mi u Školi preživljavanja znamo da postoji opasnije područje od bilo koje divljine: Djetinjstvo. Iako ovo nije naša klasična tema, naš stalni rad s mladima dao nam je brutalno jasan uvid u krizu koja se već dulje vrijeme šutke odvija. Stoga smo se, kroz ovu temu, posvetili jednom, najvažnijem cilju: Preživljavanju djetinjstva kao temeljne i neotuđive vrijednosti. To je naša dužnost i odgovornost; zbog pozicije s koje vidimo problem, ovo je bitka koju nismo mogli, niti smjeli prešutjeti. Vrijeme je da o tome progovorimo.
Ne dajte djetetu mobitel samo da biste mu ga kasnije oduzeli kao kaznu. To je kao da dijete navučete na tešku drogu – i onda mu naglo uskratite dozu. To nije odgoj; to je mučenje ovisnika.
Morate shvatiti u kakvu ste bitku ušli. Ovo nije igra. Vi kao roditelj vodite rat protiv najboljih specijalaca na svijetu. S druge strane ekrana nisu "igrice", već algoritmi koje su kreirali najplaćeniji neuroznanstvenici i bihevioralni psiholozi današnjice. Njihov jedini cilj? Stvoriti OVISNOST.
Oni su dio tima koji upravlja najjačim sustavima na svijetu, dizajniranima da hakiraju djetetovu pažnju, da manipuliraju načinom na koji vaše dijete vidi sebe i svijet. Šanse da vaše dijete ili vi pobijedite u toj borbi? NULTE.
Mislite li da vi odgajate svoje dijete? Razmislite ponovno. Vi s njim provedete sat ili dva nakon posla. Algoritam s njim provodi više od 8 sati dnevno. Tko je onda stvarni roditelj? Tko mu usađuje vrijednosti? Algoritam ga hrani brzim, jeftinim emocijama, odvlačeći ga daleko od svega prirodnog, dubokog i stvarnog.
Cilj sustava je jasan: stvoriti potrošača, emotivnog roba koji ne može podnijeti tišinu ni dosadu. Kao netko tko je radio s više tisuća djece i mladih, odgovorno tvrdim – pametni telefoni vrše digitalnu lobotomiju.
Gubitak identiteta: Djeca stvaraju fiktivnog sebe na mrežama.
Emocionalna atrofija: Sva djeca koja mi dolaze, a koja su "uštekana" u uređaje, pokazuju zastrašujući manjak pažnje i usredotočenosti. Površni su. Nedostaje im empatije i altruizma.
Lažno sazrijevanje: Oni seksualno sazrijevaju prerano zbog nekontroliranog sadržaja, ali emocionalno ostaju zakržljali. Izgledaju kao odrasli, a iznutra su preplašena djeca kojoj je ukradena igra.
Najnoviji i najopasniji fenomen s kojim se susrećem je poremećaj doživljaja realnosti. Djeca više ne znaju što je stvarno, a što je ekran.
Ne možete liječiti alkoholičara tako da mu svako toliko dajete čašicu medice, misleći da mu dajete desert. Ovisnost se ne hrani, ona se reže. Zato su potrebne striktne, "vojničke" mjere. Ovo je surov rat i ne možete ga dobiti blagim metodama.
Moj stav, izgrađen na desetljećima iskustva, jasan je: Dijete do svoje zrelosti ne bi trebalo posjedovati "pametni" telefon, kao što ne smije posjedovati dozvolu za upravljanje pametnim strojem – automobilom.
Znam što ćete reći: "Ali bit će izopćen iz društva, smatrat će ga čudakom!" Neka ga smatraju. Jer ako mu date taj uređaj, možda neće biti "čudak", ali će postati zombi – biće bez strasti, bez dubokih emocija, bez duše. Postat će nakaza u ljudskom obliku.
Koja je alternativa?
Stari mobitel (tzv. "cigla"): Dajte im Nokiju na tipke. Tu nema brzog "swipeanja", tu algoritmi nemaju moć. Klinci s takvim mobitelima koje sam sretao ostali su 100% djeca – puni strasti, znatiželje i realnih emocija.
Kontrolirani pristup: Ako baš moraju, neka koriste vaš uređaj maksimalno 1 sat dnevno, isključivo za dogovore s vršnjacima, pod vašim nadzorom.
Nature Immersion (Uranjanje u prirodu): Djeca moraju biti vani. Moraju osjetiti hladnoću, napor, pobjedu i poraz u realnom svijetu. Moraju se konfrontirati s vršnjacima licem u lice, bez maski, bez filtera, bez lažnih profila.
Kažnjavati dijete oduzimanjem mobitela, a onda mu ga vraćati, jednako je zločinu. To je mučenje. Jedini način da spasite svoje dijete od toga da postane emotivni rob nečijeg profita jest da mu oduzmete izvor ovisnosti i gurnete ga u stvarni život.
Znam, na taj način nećete "udovoljiti" djetetu kratkoročno. Ali to je jedini način da dugoročno spasite čovjeka u njemu. Da ono izraste u zdravu, slobodnu i svoju individuu onu koju algoritam i mnogi drugi ne žele osim vas - roditelja koji želi uvijek samo najbolje.
Nažalost "pametni" telefon je samo preludiji onoga što slijedi - AI generacije.
Učestali prizor današnjeg "druženja" djece. (Ai generirano)
Mnoga djeca s kojom se susrečemo, a koja mnogo vremena provode na pametnim telefonima, pokazuju kroničan manjak pažnje i usredotočenja. Umjesto dubokog shvaćanja, prezentiraju visok stupanj površnosti, potrebu za brzim, jednostavnim emocijama te očit nedostatak zrelosti, odgovornosti, empatije i altruizma. Njihova je strast usmjerena isključivo na društvene mreže – svijet u kojem su stvorili fiktivnu verziju sebe .
Istraživanja sugeriraju da prekomjerno korištenje digitalnih uređaja i društvenih mreža utječe na nekoliko oblika inteligencije i kognitivnih funkcija. Ovaj pad nije samo teorijski, već je kronično uočljiv u praksi.
Iz mojeg iskustva, ta povezanost je zastrašujuća: primjerice, djeca iz disfunkcionalnih obitelji koja već iskazuju nasilno ponašanje, neposluh i začetke kriminala, na pametnom telefonu u pravilu borave više od 10 - 12 sati dnevno.
Iako sam onaj koji podučava preživijeti, cilj ovog teksta je uputiti vas kako da spasite ono najranjivije – djetinjstvo vašeg djeteta.
Djetinjstvo je neprocjenjiv dar koji se doživljava samo jednom. To je poput sna koji oporavlja, ozdravljuje i omogućuje rast. Ono je temelj za sve što slijedi: što je djetinjstvo dulje i zaštićenije, to će odrastanje u zdravog čovjeka biti kvalitetnije.
Nemojte djetetu ubiti djetinjstvo, jer to je najveći zločin. To je izdaja povjerenja ravna onoj kada svećenik pod krinkom Boga iskorištava nevinost djeteta.
Zato vas molim: Dajte djetetu da bude dijete. Družite se s njim u prirodnom ambijentu. Pratite svaki njegov korak i svaki njegov pad. Budite tu, ali pustite ga da se bori i stasa samo – u stvarnom svijetu, bez virtualnih štaka i fiktivnih života.
Odgoj je bolan. I koliko god moje metode zvučale ekstremno, vjerujte mi – ovo je jedini put. Vi vodite rat protiv najjačih psiholoških specijalnih jedinica na svijetu i njihovih algoritama, trenutno i AI. Šanse su vam nulte ako igrate po njihovim pravilima. Jedina šansa da dobijete taj rat je fanatizam. Sve ostalo je samo zamazivanje očiju i opravdavanje vlastite nemoći.
Zato, učinite jedinu ispravnu stvar. Oduzmite djetetu mobitel. Do kraja njegova odrastanja. Do kraja djetinjstva.
Sretno, zdravo i emotivno djetinjstvo (slikano tijekom ljetnog kampa Gnjurac, gdje su mobiteli striktno zabranjeni).
Zašto države poput naše ne slijede primjer Australije i drugih razvijenijih te zakonski ne ograniče djeci boravak na mrežama- uvelike dokazanim štetnim? Odgovor je jednostavan: Mreže odrađuju vrhunski posao stvaranja poslušnih glasača, a ne svojih ljudi, kritičkih aktivista ili revolucionara s kojima bi se, ako ih ima mnogo, takve države morale prije ili kasnije suočiti.