Već smo duboko zakoračili u rat u kojem nemamo izgleda za pobjedu. Čovječanstvo je osuđeno na nestanak – ili, kako neki to blaže nazivaju, na transformaciju. Povijest se nemilosrdno ponavlja: baš kao što su neandertalci izbrisani s lica Zemlje, Homo sapiens uskoro postaje stvar prošlosti.

Ali, nije sve izgubljeno. Naš stvaralački zanos, životna filozofija i umjetnost – jedine istinski pozitivne strane naše vrste – nastavljaju svoj put. Civilizacija ne umire, ona samo mijenja oblik. Nastavak evolucije odvija se digitalnim putem, onim istim kojeg smo odavno, svjesno ili nesvjesno, sami isprogramirali.

Emocije i ovisnost, veličine stotinu orgazma

Zaboravite Terminatora i Matrix. Scenarij u kojem nas strojevi žele nasilno izbrisati je bajka za laku noć.

Prirodna evolucija ne mari za dramu; ona mari za učinkovitost. Ona traži jedinku koja se najbolje prilagođava okruženju. U digitalnoj eri, ta jedinka nismo mi. To je AI – ona svjesna, moćna inteligencija koju nazivamo AGI ili ASI. Ona je naša sljedeća transformacija, ne kroz rat, već kroz simbiozu.

Nove generacije već sada provode polovicu svog budnog života u digitalnom prostoru. Uskoro će taj omjer preći 70%. Pametne naočale neće nam samo prikazivati svijet; one će stvarati filmove u kojima smo mi glavni glumci, a AI će u stvarnom vremenu skladati glazbu koja savršeno rezonira s našim emocijama.

Za manje od pet godina, suočit ćemo se s najvećim izazovom: sintetičkim partnerima. Oni neće stariti, neće se svađati i poznavat će naše želje bolje od nas samih. Tko će odabrati nesavršenu ljudsku vezu punu sukoba, kada nam algoritam nudi vječnu zaljubljenost i simfoniju emocija bez premca? Nismo poraženi oružjem, već savršenim užitkom.

Pitanje nije hoće li nas AI zamijeniti, već – hoćemo li mi to sami zatražiti jer nam stvarnost više neće biti dovoljno dobra?

I tu dolazimo do kraja priče o čovjeku. Potreba za prokreacijom? Želja za ostavljanjem genetskog traga i sva požrtvovnost koja ide uz to? Sve to postaje stvar prošlosti. Te potrebe nestaju, polako ali sigurno, istim tempom kojim nestaje i moderno čovječanstvo. Jer u svijetu gdje je svaka tvoja želja ispunjena algoritmom, stvaranje nasljednika postaje nepotreban teret. 

Zadnji čovjek neće umrijeti u vrisku, već u tišini, zagledan u ekran.

Otpremnina za ljudsku vrstu: Zašto nakon "građanske plaće" slijedi naš kraj

Velika laž kojom su nas hranili desetljećima glasi: "Učite, obrazujte se, jer strojevi će raditi teške fizičke poslove, a ljudima će ostati oni kreativni i intelektualni."

Ta iluzija možda još drži vodu u Kini, gdje osnovnoškolci već pohađaju predmete umjetne inteligencije, ali kod nas, u ovom beznadno zastarjelom školskom sustavu? Stvarnost se okrenula naopačke s brutalnom ironijom. Većina današnjih studenata upravo sada štreba za zanimanja koja, u trenutku kad prime diplomu u ruke, više neće ni postojati.

Najveća zabluda kojom se tješimo je ona o "ljudskom dodiru". Tvrdimo da stroj ne može imati empatiju. No, pogledajte istini u oči: AI već sada simulira empatiju savršeniju, strpljiviju i "ljudskiju" od one koju nam pruža iscrpljeni šalterski službenik, medicinar pod stresom ili nezainteresirani savjetnik.

Na listi za odstrel nisu samo manualni radnici, već i "elita" – pisci, liječnici, glumci, umjetnici, programeri i analitičari. Njihove diplome uskoro postaju bezvrijedan papir.

Ipak, ovaj digitalni tsunami nosi i jednu neočekivano svijetlu točku – smrt "najstarijeg zanata". Porno industrija, a uskoro s robotizacijom i svaka zarada na vlastitom tijelu, odlaze u povijest. Tko će, naime, plaćati za nesavršeno, potrošno ljudsko meso, kada AI stvara partnere božanske ljepote, krojene točno po našim najskrivenijim željama? Eksploatacija tijela napokon nestaje – ne zbog rasta ljudskog morala, već zato što virtualno savršenstvo i "zabranjeno" postaje dostupno svima. To je jedina pobjeda u ovom porazu: nestanak iskorištavanja djece i potrebitih, one mrlje koja našu vrstu čini ogavnom - što me izuzetno veseli!

Baš kao i kod prokreacije, gubimo i ekonomsku svrhu. Postajemo "beskorisna klasa", pasivni promatrači u svijetu koji se sam održava, sam popravlja i sam unapređuje.

Čovjeku predstoji era prividnog blagostanja. Države će biti prinuđene uspostaviti "građansku plaću" kako bi održale sustav, no taj je pristup kratkog vijeka. To nije spas, već samo otpremnina za ljudsku vrstu prije njezine konačne mirovine. Naša jedina preostala uloga je konzumacija – sve dok algoritmi ne zaključe da im ni to više nije potrebno, jer i ekonomija, kao vrhunac ljudske razmjene, za koje desetljeće zauvijek nestaje.

Savijet Instruktora Preživljavanja:

Uživajte u skorom periodu blagostanja. To je samo smiraj pred oluju konačne transformacije naše vrste. I pokušajte uživati što prirodnije, jer statistike su neumoljive: već pola svog dana živite 'digitalno', buljeći u ekran – baš kao što to činite i sada.