Poon Lim

Postoji jedna priča o, po meni, legendi preživljavanja s kojom rado upoznajem svoje studente. Priča o mornaru Poon Limu, Kinezu koji je 1942. godine, po mom mišljenju, oborio sve rekorde preživljavanja. 

Tijekom Drugog svjetskog rata Poon radi kao mornar na Britanskom teretnom brodu koji se nalazio na putovanju od Cape Town-a do Dutch Guiana. Dvadeset i trećeg studenog njemački U-boat presreo je Poon-ov brod na 750 nautičkih milja istočno od Cape Towna te ga pogodio torpedom, Poon Lim je bez razmišljanja skočio u more prije nego što je brodski kotao eksplodirao. Od 54 članova posade jedini je preživio! Nakon dva sata plivanja u dubokom moru naišao je na drveni splav za spašavanje te se popeo na njega. Na splavi se nalazilo par kutija keksa, deset galona vode, par čokolada, vreća šećera, par svjetlosnih raketa, dvije dimne baklje te jedna baterijska lampa.

U početku Poon Lim se održavao na životu pijući vodu i jedući kekse , ali ubrzo te zalihe su nestale. Nije bio dobar plivač, pa je vezo uže oko zgloba kako bi ostao vezan za splav u slučaju pada u more.

Sa žicom iz baterijske lampe izradio je udicu a od vlakna izvučenog iz užeta izradio je najlon za pecanje. Napravio je još udica od čavla koje je izvukao sa splavi kako bi mogao pecati i veće ribe. 

Kada je upecao prvu ribu, izrezao ju je na komadiće nožem izrađenim od limenke gdje su bili keksi. Nakon iznenadne oluje i nakon što mu se riba već bila pokvarila te ono malo vode zagadilo, jedva živ Poon je napravio zamku za ptice sa pokvarenom ribom i uspijo uhvatiti velikog galeba te popijo njegovu krv ne bi li preživio. 

Tokom te odiseje, dva puta je spazio "spas" – najprije teretni brod pa patrolni avion Američke vojske. Poon je uvijek ostao pri uvjerenju da ga je teretni brod spazio, ali ga nije pokupio jer je Kinez. Američki avion, nakon što ga je spazio i bacio marker u vodu, morao se žurno udaljiti zbog nadolazeće oluje. I tako je jadan Poon opet bio izgubljen nasred pustog plavetnila.

U početku je brojao dane vezujući čvorove na preostaloj špagi. Njegovoj patnji nije bilo kraja. Ubrzo je shvatio da nema smisla brojati dane pa je počeo označavati pune mjesece.

U jutro, nakon 133 dana preživljavanja na moru, petog travnja 1943. godine, Poon Lim je napokon ugledao spasioce. Već je par dana ranije znao da se približava obali jer je primijetio razliku u boji vode. Spazio je mali brod na pučini. Kako nije imao više svjetlosnih raketa ni dimnih baklji, počeo je mahnito skakati i mahati rastrganom majicom ne bili privukao pozornost posade. Brodić je promijenio smjer svog puta i užurbano se približavao plutajućem splavi. Poon je bio spašen! Tri ribara je govorilo Portugalskim jezikom. Dali su Poonu nešto vode i graha te su se uputili ka Belemu - Brazil. Poon Lim je preplovio Atlantski ocean!

Tokom svoje odiseje, Poon je izgubio samo 9 kilograma, tijelo mu je bilo u dobroj formi te je, nakon što je bio spašen, mogao normalno hodati. Proveo je samo dva tjedna u Brazilskoj bolnici, nakon čega je Britanski konzul došao po njega te ga odveo u Englesku.Kralj George VI dodijelio je Poonu Medalju Britanskoga Carstva, vlasnik brodske kompanije zlatni sat, a Royal Navy odmah nakon toga zaposlila ga je kao savjetnika u stvaranju prvog priručnika preživljavanja na moru. Do dana današnjeg Poon-ovo ime se nalazi u knjizi Guinnessovih rekorda kao onoga koji je najdulje preživio sam na pučini - 133 dana na pučini bez rezervi vode i hrane

Iako je preživljavanje u prirodi viđeno poput ekstremnoga sporta, ono je ništa drugo nego umijeće života sa prirodom.